

Vozači najčešće očekuju jedan broj kao odgovor na pitanje koliko košta usluga, a šlep služba ga po prirodi posla ne može dati bez nekoliko podataka. Razlog je što se cena šlepovanja sastoji od više elemenata koji se razlikuju od intervencije do intervencije. Nije isto izaći na asfaltiran prilaz u gradu i na makadam u brdu, nije isto podići putnički automobil i kombi pod teretom, i nije isto raditi u podne i u tri ujutru. Ozbiljna služba zato traži nekoliko podataka pre nego što saopšti iznos, i upravo je to znak da će cena biti tačna, a ne naknadno korigovana.
Osnovni element je pređena kilometraža. Ovde je važno razumeti da se ne računa samo relacija od mesta kvara do odredišta, već i put koji šlep vozilo pređe od svoje baze do vozila. Taj deo se u struci naziva prazan kilometar, jer se prelazi bez tereta. Zbog toga služba iz susedne opštine ume da bude jeftinija od one iz udaljenijeg grada, čak i kada je odredište isto. Iz istog razloga se pri pozivu uvek navodi i gde se vozilo nalazi i kuda treba da ide, jer bez oba podatka nema realnog obračuna.
Drugi element je vrsta vozila. Putnički automobil, kombi, kamion do 8 tona, radna mašina i viljuškar ne prevoze se istim vozilom niti istom opremom. Većoj masi odgovara veće šlep vozilo sa platformom, sa većom nosivošću i drugačijim troškom rada. Kod teretnih vozila se dodatno postavlja pitanje da li je vozilo pod teretom, jer se time menja i masa i raspored opterećenja. Pogrešno saopšten tip vozila najčešće znači da na teren izađe vozilo nedovoljne nosivosti, pa se cela intervencija ponavlja, uz gubitak vremena za obe strane.
Šlep služba 24h podrazumeva dežurstvo van uobičajenog radnog vremena, a to se odražava na cenu. Noćna intervencija, rad vikendom i rad na državni praznik po pravilu se obračunavaju po višoj tarifi, jer podrazumevaju angažovanje ekipe u vreme kada nije u redovnoj smeni. Ovo nije skriveni trošak, već standardna praksa koja se saopštava unapred. Vozaču je korisno da to zna, jer se u pojedinim situacijama, kada vozilo stoji na bezbednom mestu i ne ometa saobraćaj, intervencija može bez ikakvog rizika prebaciti na jutro.
Vozilo koje se samo kreće i može da se uveze na platformu jedan je slučaj. Vozilo sa blokiranim točkovima, bez ključa, sa zaglavljenom parking kočnicom ili havarisano posle sudara zahteva dodatnu opremu i više vremena. Za takve intervencije se koriste vitlo i podmetači sa točkićima, a kod nižih vozila i spuštajuća platforma sa dodatnim rampama. Izvlačenje vozila iz snega, blata ili jarka je poseban slučaj, jer se pre transporta izvodi izvlačenje, koje traje duže i zahteva sajlu, koturače i bezbednosne mere na terenu.
Lokacija često utiče na cenu više nego sama udaljenost. Podzemna garaža sa niskom svetlom visinom, uska ulica u starom delu grada, dvorište sa kapijom kroz koju veliko vozilo ne prolazi ili strm makadamski prilaz podrazumevaju drugačiji pristup i ponekad manje vozilo. Ako se do vozila ne može prići direktno, prvo se izvodi pomeranje na mesto sa koga je utovar moguć, a to je poseban radni korak. Zbog toga se pri pozivu opisuje i pristup, ne samo adresa, jer se time izbegava neprijatna korekcija cene na licu mesta.
Intervencija na autoputu razlikuje se od intervencije na lokalnom putu. Rad se odvija u zaustavnoj traci, pored saobraćaja koji se kreće velikom brzinom, pa se primenjuju posebne mere obeležavanja i skraćuje vreme zadržavanja na licu mesta. Uz to, razdvojeni kolovozi znače da smer kretanja mora biti tačno saopšten, jer se sa pogrešne strane do vozila ne dolazi bez desetina kilometara zaobilaska. Najprecizniji podatak koji vozač može dati jeste kilometarska oznaka sa table pored puta, a odmah zatim deljena lokacija sa telefona.
Formulacija da nema skrivenih troškova ima smisla samo ako je cena saopštena pre polaska ekipe, na osnovu podataka koje je vozač dao. Praktično pravilo je jednostavno. Ako služba traži lokaciju, odredište, tip vozila i opis stanja, pa tek onda kaže iznos, radi se o realnoj proceni. Ako iznos dolazi bez ijednog pitanja, on je ili paušalan ili nepotpun. Vozaču je najkorisnije da pri pozivu izričito pita da li je saopšteni iznos konačan i šta bi ga moglo promeniti, jer je to najbrži način da se izbegne nesporazum na kraju.
Najveći deo izgubljenog vremena kod pomoći na putu ne otpada na vožnju, već na traženje vozila. Na magistrali i autoputu se navodi kilometraža i smer, u gradu tačna adresa i orijentir, a na seoskim putevima naziv sela, najbliža raskrsnica i prepoznatljiv objekat. Najbrže rešenje je slanje lokacije sa telefona, jer se time uklanja svaka mogućnost pogrešnog tumačenja. Korisno je i ostati dostupan na telefonu do dolaska ekipe, jer vozač specijalnog vozila često poziva u poslednjih nekoliko stotina metara radi potvrde.
Kratka priprema pre poziva skraćuje ceo postupak. Potrebni su marka, model i približna godina vozila, vrsta menjača i vrsta pogona, opis onoga što se dogodilo, podatak da li se vozilo uopšte pomera i da li ima ključ. Zatim tačna lokacija, opis pristupa i odredište na koje vozilo treba odvesti. Podatak o menjaču nije formalnost, jer se vozila sa automatskim menjačem, sa pogonom na sva četiri točka i električna vozila prevoze isključivo na platformi, pa se prema tome bira i vozilo koje izlazi na teren.
Tok je gotovo uvek isti. Prvo se prikupljaju podaci i saopštava procena cene i vremena dolaska. Zatim ekipa kreće na lokaciju, a vozač ostaje na bezbednom mestu, izvan vozila i izvan kolovoza. Po dolasku se procenjuje stanje na licu mesta i bira tehnika utovara. Sledi utovar i vezivanje, najčešće sa najmanje četiri trake postavljene ukršteno, uz proveru zategnutosti pre polaska. Na kraju ide transport vozila do dogovorenog odredišta i predaja, po mogućnosti uz kratak pregled stanja vozila zajedno sa vlasnikom.
Deo poziva se rešava bez ijednog kilometra transporta. Prazan akumulator, ispražnjen rezervoar, izduvana guma bez rezervne, zaključani ključevi u vozilu i pojedini elektronski kvarovi mogu se rešiti na mestu, ako ekipa poseduje odgovarajuću opremu. To je i razlog zbog kog se pri pozivu opisuje priroda problema, a ne samo zahtev za odvoženje. Dijagnostika kvara na licu mesta ume da bude znatno jeftinija od transporta i, što je važnije, vraća vozača na put u roku od pola sata umesto da ga ostavi bez vozila do sledećeg dana.
Mnogi vozači imaju pokriće za pomoć na putu kroz kasko polisu, kroz članstvo u auto klubu, kroz uslugu proizvođača vozila u garantnom roku ili kroz paket uz platnu karticu. Obim pokrića se razlikuje, ali najčešće obuhvata intervenciju na licu mesta i transport do najbližeg servisa, uz definisano ograničenje kilometraže. Uslov je gotovo uvek da se prvo pozove broj naveden u polisi, jer naknadno traženje refundacije za uslugu koju je vozač sam ugovorio često biva odbijeno. Zbog toga je pametno taj broj imati zapisan odvojeno od vozila.
Prva greška je nepotpun opis vozila, zbog kog na teren izađe vozilo pogrešne nosivosti. Druga je neprecizna lokacija, koja produžava dolazak i poskupljuje intervenciju. Treća je prećutkivanje detalja koji menjaju posao, kao što su blokirani točkovi, nedostatak ključa ili činjenica da je vozilo van kolovoza. Četvrta je poziv više službi istovremeno, pa jedna dolazi uzalud. Peta, i najskuplja, jeste odluka da se vozilo ipak dovuče sajlom do servisa, jer se time kod modernih vozila stvara šteta koja višestruko premašuje cenu transporta.
Šlepko blog prati najnovije vesti i dešavanja iz sveta šlep službi i pomoći na putu. Pišemo o šlepanju vozila, kvarovima, hitnim situacijama u saobraćaju, kao i o praktičnim savetima koji vozačima mogu pomoći u nepredviđenim okolnostima.
Cilj bloga je da vozačima približi svet pomoći na putu kroz edukativne tekstove, korisne savete i informacije koje pomažu da se svaka situacija na putu reši brzo, bezbedno i bez stresa.
